Tomislav Dretar: Uvod u Antologiju Povratak Jednorogovog plemena - Rasprava o Riječi između Filozofije i poezije - 25. NASTAVAK

Tomislav Dretar: Uvod u Antologiju Povratak Jednorogovog plemena - Rasprava o Riječi između Filozofije i poezije - 25. NASTAVAK

To što u Pjesniku mogu obitavati i zaista obitavaju dva bića, dva partikularna bićam dvije osobe, ne znači ništa. Ona građanska ličnost, civilna i na različitim stupnjevima civilizirana, manje ili više, često amoralna i ništa drugo do građanska inkarnacija egizma i hipokrizije , necivilizirana dakle, neljubazna, pohlepna, doušnička, služinskog mentaliteta, samodopadna i dodvorljiva tiranima, puna mržnje na svijet iz kojeg je potekla i ukojem ostavruje i zadovoljava svoje aspiracije, žudnje i pohlepenema baš nikakve veze s s njegovom pjesničkom osobom, a mogao bih samo u svojoj Bosni i Hrvatskoj navesti veoma dugačku listu nosilaca takvih karakternih osobina, već samo potvrđuje našu tezu da se filozofija i poezija ne mogu međusobno pokoriti – jer ne izlaze iz istog svijeta niti u istom svijetu obitavaju, nti su pokrenute istom istinom istig duha niti istim duhom, niti je za jednu istina ono što je njena negacija za onu drugu, , dok je prbuvjetovana zatim ne kreću se istim putovima ne čine niti istu pravdi niti istim stvarima. Prva je relativna druga apsolutna, jer je slobodna,Prva je nevidljiva i doživljena kao mudrost, jer počiva na racionalnom/ovosvjetskom, druga je vidljiva i zavodljiva, zove se - Ljepota. Katkad sklopljena od električnih žarulja koje žmigaju između bankova u neredu nagomilanih natrulih dasaka s originalnim Da Vincijem negdje u ćošku izložbene galerije. Mudrost izaziva divljenje Uma, ljepota budi žudnju čula koja se umom služe kao povremenim najamnim radnikom. I um se služi čulima, kao pragom vrijednosti koji treba prijeći. "Nihil est in intellectu quod non (prius) fuerit in senso »(Ništa nije bilo u umu što prije toga nije bilo u čulu – a što danas nije posve pouzdana istina , bar kad je riječ o estičkim kreacijamakojese istina služe čulnim doticajama ali ne i bvezno) i još:
quorum sententia est nihil credere, nihil scire, sed omnia aestimare ». ...
intellectus est neque existimatio, sed est ipsa animi certitudo que non minus, .... della fide intesa in senso religioso, e solo occasionalmente usa fides per indicare un attegiamento .... Cum autem rerum natura percontata fuerit, vocum ...[i]
Oko treba um da bi vidjelo rane kao rane i asociralo čitav spektar znbačenja jednoj otvoru na ljudskoj pulpi , da bi znalo da je to rana heroja, tragičnog ili slavlje-ničkog; rne koje ne mogu biti izložene vidjelu, ne i čulnoj sposobnosti – viđenju, već čulu samom. Mudrost se služi onim okom koje kojim može vidjeti ono štu razum proizvodi – Mudrost u koje se umnost gnijezdi po iskustvu. Divljenje Mudrostti koju oko potvrđuje jest divljenje identitetu istine koja je skrivena i stvari koja je sama već otkrivena. To je postizanje Pravde i Smrt postojanja onog Života koji do tada uvijek izmicao je Pravdi. Mudrost treba i upotrebljava čula i čulnost kao sredstva, sluge mišljenja. U ljepote stvar je obrnuta, Ljepota se nameće, nudi radije rečeno, čuli ne-išćući nikakvu intervenciju čula, naročito ne pipanja. « Oko koje te vidi i napušta neizblijeđenu, » veli jedan stih[1]. Čulo je sposobno naslutiti i ono što još nije u cijelosti izašlo na vidjelo., nije se u cijelosti izložilo, podalo umu, koji ga nikad neće iscrpiti, jer ga nikad neće ni obuhvatiti zbog akcije ratia. UM ĆE SAMO KASNIJE DOĆI DA POTVRDI ONO ŠTO JE ČULO NASLUTILO, ALI NIJE LI ONO ZAUMNO KAO PRODUŽENA RUKA UMNOG SUDJELOVALO U INTITIVNOJ SPOZNAJI ? Nikakv identitet nije niti iskan niti potreban. Činjenje, poièsis , nije potrebito jer je kompletno ; u svoj svojoj neiscrpivosti iako izloženo Pogledu, čulu i čulnosti, kako misli Luigi Payerson . Znanje mu je tek sluga.A Mudrost može profitirati tim svemoćnim sposobnostima. Genijalni trubač Louis Armstrong je mogao proizvesti vibracije koje uho običnih ljudi, zbog stupnja narasle kvalitete organa uma, sužeći se neprimjerenim čulom nije bilo u stanju kaptirati, registrirati niti pretvoriti u glazbeni efekt. Pa tako niti protumačiti estetičkim dosezima umnosti i čulnosti.

SLIJEDI:  Tomislav Dretar:

Uvod u Antologiju Povratak Jednorogovog plemena - Rasprava o Riječi između Filozofije i poezije - 26. NASTAVAK

 

[1] Tomislav Dretar.

 

[i]
Ova studija istražuje kako Abélard približava pristanak čina kojim duh daje svoje odobrenje jednoj propoziciji. Le De intellectibus ispituje među mentalnim činovima ispitivanje ili subjktivno cijenjenjeProces pristanka je opisan kao odobrenje (ovisno o stupnjevima) entre la réalité et la vérité de l'intellection. Ali rasprave su te koje ispituju modalitete,stvaranje proizvodnje povjerenja, danu jednoj logici uvjeravanja i sličnosti koji nalaze svoju primjenu u teologiji , ali za nas jednako važne i u estetici na ravni odnosa etike i poezije.PRIJEVOD:Tomislav Dretar

Originalni tekst: Cette étude recherche comment Abélard approche la question de l'assentiment, l'acte par lequel l'esprit donne son accord à une proposition. Le De intellectibus examine parmi les actes mentaux l'estimation ou appréciation subjective. Le processus d'assentiment est décrit comme accord (susceptible de degrés) entre la réalité et la vérité de l'intellection. Mais ce sont les traités de logique qui examinent les modalités de production de la confiance, dans une logique de la persuasion et de la vraisemblance qui trouve son application en théologie..